In vitro određivanje osjetljivosti na antibiotike
enterokoka izoliranih kod cervikalnih infekcija
Zvonimir Barišić1, Elmica Borzić1, Andrea Babić-Erceg1,
Vinko Zoranić1, Vanja Kaliterna1, Merica Carev1,
Volga Punda-Polić2
1 Zavod za javno zdravstvo, Split, Hrvatska 2 Klinička
bolnica i Medicinski fakultet, Sveučilište u Splitu, Split, Hrvatska
Cilj istraživanja bio je utvrditi koje vrste enterokoka uzrokuju cervikalne
infekcije u populaciji Splitsko-dalmatinske županije, kao i njihovu osjetljivost
na antibiotike koji se najčešće primjenjuju za liječenje enterokoknih infekcija:
ampicilin, gentamicin, streptomicin, vankomicin i ciprofloksacin.
Za ovo je istraživanje prikupljen 41 uzastopni izolat enterokoka od
bolesnica s cervicitisom na području Splitsko-dalmatinske županije tijekom
prvih šest mjeseci 1997. godine. Vrste enterokoka su identificirane metodom
API 20 Strep. Osjetljivost na ampicilin ispitana je mikrodilucijskom metodom,
na gentamicin i streptomicin agar dilucijskom metodom, a osjetljivost na
vankomicin E testom. Disk difuzijska metoda je korištena za određivanje
osjetljivosti na ciprofloksacin.
Identificirano je 38 sojeva vrste Enterococcus faecalis (92,7
%) i 3 soja vrste Enterococcus faecium (7,3 %). Otpornost
prema ampicilinu pronađena je kod 7,3 % sojeva enterokoka, a niti jedan
otporni soj nije proizvodio enzim beta-laktamazu. Otpornost na visoke razine
gentamicina i streptomicina pronađena je kod 12,2 % i 51,2 % sojeva. Nisu
pronađeni sojevi otporni na vankomicin. Kod 56,1 % sojeva utvrđena je otpornost
i umjerena otpornost na ciprofloksacin. Istovremena otpornost na ampicilin,
gentamicin, streptomicin i ciprofloksacin uočena je kod jednog izoliranog
soja.
E. faecalis češće uzrokuje cervikalne infekcije nego E. faecium.
In vitro otkrivena osjetljivost enterokoka u ovom radu omogućava primjenu
standardne terapije za enterokokne bolesti - kombinacije beta-laktamskog
antibiotika (ili vankomicina) s gentamicinom.